Tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva

Preuzeto sa Bloga o socijalnom uključivanju

Nedovoljno je reći da mi koji nemamo poteškoće sa motorikom ruku i nogu ni ne shvatamo koliko nam je lako da kupimo odeću. Žalimo se na to što ne možemo da nađemo odgovarajuću veličinu, često smo razočarani našim omiljenim dizajnerima ili smo preplavljeni kada uđemo u velike prodavnice poznatih robnih marki – toliko mnogo opcija, a toliko malo vremena… Ako ste iz ma kog razloga korisnik ili korisnica kolica, vaše opcije su suženije. Ako sedite ceo dan ili ste delimično nepokretni, vaša odeća mora da bude jednostavna za oblačenje, napravljena od kvalitetnih materijala, da vas ne ograničava, a uz to i da bude dovoljno izdržljiva da se ne ošteti u kontaktu sa točkom, naročito na rukavima. Jakne ne smeju da budu predugačke, jer se u tom slučaju višak materijala nagomilava oko struka. Odeća za kišno vreme je tek posebna tema.

Open Style Lab je neprofitna organizacija koja se bavi pronalaženjem rešenja za gorepomenute probleme. Open Style Lab je nedavno održao svoju četvrtu modnu reviju u Parsons School of Design, gde su četiri tima dizajnera, inženjera i radnih terapeuta prikazala različite odevne predmete koji su dizajnirani posebno za klijenta koji je korisnik kolica.

Grace Jun, izvršna direktorka Open Style Lab-a, organizovala je prvu reviju na MIT-u 2014. godine i od tada se bavi kreiranjem odeće za osobe sa autizmom, oštećenim vidom, cerebralnom paralizom i drugim vrstama poteškoća. Ove godine, odlučila je da izabere četiri klijenta sa naizgled sličnim oštećenjima kičmene moždine. „Želela sam da pokažem da to što dve osobe imaju sličnu vrstu invalidititeta ne znači da su isteˮ, izjavila je za Vogue. „Dosta smo pričali o iskustvu korisnika, pitali smo klijente koju liniju metroa najčešće koriste, kako se kreću kroz Njujork, šta sve jedan njihov dan podrazumeva, kako bismo istakli da je dizajn holistički proces.ˮ Jedna klijentkinja je želela svečani kombinezon koji bi mogla da nosi na večere i događaje koje često posećuje, drugi klijent je želeo sako koji bi nosio na predstojećem venčanju, dok su dva klijenta izrazila želju za kišnim jaknama. Kišobran nije opcija kada si korisnik manuelnih invalidskih kolica.

Nakon 10 nedelja intenzivnog istraživanja i dizajniranja – da ne pominjemo česte razgovore sa klijentima i njihove posete – svaki tim je predstavio svoje projekte panelu sudija, koji je dodelio novčanu nagradu pobedničkom timu kako bi finansirao proizvodnju odeće koju je dizajnirao. Timovi su prikazali video snimke, infografike i fotografije radnog procesa kako bi objasnili ne samo tehničke detalje odevnih predmeta nego i kako su pojedini aspekti odevnog predmeta usklađeni sa svakodnevnim životom i potrebama njihovih klijenata.

Pobednički projekat je bio „Q x Goˮ – kišna jakna dizajnirana za klijenta Q, živahnog Njujorčanina koji šparta gradom dok obavlja svoj posao u Odeljenju za saobraćaj Njujorka. Njegova glavna primedba na kišne mantile je to što mu svaki put pokisne krilo kao i nasloni za ruke na kolicima, te je njegov tim dizajnirao vodootpornu jaknu sa dodacima koji mogu da se navuku na naslone za ruke. Jedan od dodataka sadrži i ćebe koje može da se odvoji, a i da se prikači na jaknu kako bi pokrilo Q-ove noge – problem je rešen. Takođe, materijali i ostali aspekti jakne odgovaraju Q-ovim specifičnim potrebama.

(…)

Tekst “Naredna faza inkluzivne mode: dizajn i za osobe sa invaliditetom” u celini možete pročitati na Blogu o socijalnom uključivanju.