Tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva

Danas obeležavamo Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, koja u fokusu ima potrebu za većom uključenošću u podsticanju prosperiteta, dostojanstva i ljudskih prava. Ovaj dan predstavlja priliku da se kroz brojne inicijative zemlje simbolično pozovu da ulože napore za unapređivanje položaja i standarda života stanovništva.

Program Ujedinjenih nacija za održivi razvoj 2030. sa 17 ciljeva održivog razvoja, koji su jednoglasno usvojili svetski lideri u 2015. godini, pokazuje da je iskorenjivanje siromaštva u svim njegovim oblicima i dimenzijama, uključujući i krajnje siromaštvo, najveći globalni izazov i neophodan uslov za postizanje inkluzivnih i mirnih društava. Međutim, nejednakost je i dalje velika.

Kada govorimo o Srbiji, nivo apsolutnog siromaštva u zemlji je stabilan je i u blagom opadanju u poslednje tri godine. Linija apsolutnog siromaštva tj. prag ispod kojeg nije moguće zadovoljiti sve bazične potrebe na adekvatan način u 2016. godini iznosio je 11.694 dinara po potrošačkoj jedinici, a potrošnju manju od tog iznosa ima 7,3% stanovništva, tj. oko 500 hiljada lica, od čega oko 100 hiljada dece. U saradnji Tima za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva Vlade Republike Srbije i Republičkog zavoda za statistiku objavljeni su najnoviji i revidirani podaci o apsolutnom siromaštvu, a koji su posledica promenjene metodologije izrade Ankete o potrošnji domaćinstava. Publikacija koja je objavljena u septembru 2017. godine daje detaljan prikaz profila siromaštva u desetogodišnjem periodu (2006-2017) iz koga je moguće pokazati da značajnijih razlika u faktorima i profilima siromaštva nema. Siromaštvo ostaje izraženije u vangradskim sredinama, posebno u regionu Južne i Istočne Srbije, višečlanim domaćinstvima, sa nezaposlenim i neaktivnim nosiocem domaćinstva i domaćinstva u kojima je nosilac bez obrazovanja ili sa niskim nivoom obrazovanja.

Regionalni prikaz siromaštva ukazuje da je siromaštvo najmanje u beogradskom regionu (4,0% siromašnih), i da je tri puta ređe zastupljeno nego u regionu Južne i Istočne Srbije (koji je region sa najvišom stopom siromaštva koja iznosi 13%).

Kada je reč o nejednakosti, oba indikatora preko kojih se primarno prati (Gini koeficijent i Kvintilni odnos) imaju trend blagog smanjivanja (izvor: “Siromaštvo u Republici Srbiji 2006-2016. godine – revidirani i novi podaci”). Region Šumadije i Zapadne Srbije ističe se po nešto ravnomernijoj raspodeli potrošnje u odnosu na ostale regione.

Socijalni transferi značajno utiču na smanjenje siromaštva – u 2016. godini smanjili su stopu siromaštva za 26,3%. Drugim rečima, da nije bilo socijalnih transfera stopa siromaštva bi umesto sadašnjih 7,3% iznosila 9,9%, a u siromaštvu bi bilo 170 hiljada lica više.

Ono što zabrinjava je činjenica da Srbija u evropskim okvirima, i prema evropski uporedivoj metodologiji relativnog siromaštva, ostaje jedna od najugroženijih zemalja. Srbija je od početka sprovođenja uporedivog EU istraživanja (Anketa o prihodima u uslovima života), zemlja koja ima najvišu stopu rizika siromaštva, a trend smanjivanja ove stope nije primetan. Prag rizika siromaštva na mesečnom nivou za pojedinca iznosi 15.416 dinara, i u poređenju sa članicama EU niži je od svih osim Rumunije.

Prema Eurostatu, četvrtina populacije (25,5%) je u riziku siromaštva što praktično znači da je suočena sa nižim prihodima od ostatka populacije i u povećanom riziku da deo svojih potreba neće moći da zadovolji na odgovarajući način.

Trajnom riziku siromaštva izloženo je 22% stanovništva (izvor: Eurostat). Ovo znači da je 22% populacije imalo prihode ispod praga rizika siromaštva u 2016. godini i u najmanje dve od prethodne tri godine.